U povodu 250. godišnjice početka izgradnje katoličke crkve svetog Pavla apostola u Baču, svečanu liturgiju 2. jula predvodio je penzionisani beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar, uz domaćeg župnika Marinka Stantića i sveštenike koji su rođeni ili bili na službi u ovoj parohiji.
U besedi je Hočevar, izričući molitvenu čestitku župljanima, naglasio: „Vama i čitavoj regiji neka Bog da novi život, da budu vaše porodice mnogobrojne, srećne i radosne jer su u službi života. Neka pogleda na bogatu prošlost, da se sve slavne utvrde i zidovi ovde obnove i sva teška istorija, koja je ovdje prohujala, obije novo lice i snagu. Želim vam novo duhovno rođenje, kako bi se svako od nas lično mogao jasno odlučiti za Boga. Ako ćemo živeti zaboravljajući Boga, koji je gospodar sve istorije, početak i kraj svega, bićemo bez centra života. Svim onim pojedincima i grupama koje su izgrađivale ovaj kraj i žive zajednice u njemu odgovorićemo dostojno ako će u našim srcima procvetati živa, lična odluka za Isusa“.
Hočevar je dodao: „Ovaj kraj je pozvan, zbog tolike istorije, da svi zajedno, u najdubljoj duhovnoj i svestranoj solidarnosti porodite novi život. Hristos zna da mi svi imamo mnogo sposobnosti. Ne dozvolite da vas vodi propaganda, ideologija ili nepotpuna tradicija! Samo Isus je čudesno lepa sinteza Neba i zemlje, večnosti i istorije. Samo on može dati snagu za naše odluke“. Prisjećajući se svojih 50 godina svešteništva i 60 života u monaštvu, on je pozvao vernike na zajedničko delovanje. „Prvo, da radimo za jedninstvo hrišćana. Boli me što je prošlo više od 2000 godina od Isusovog rođenja, a samo je nešto više od 18% stanovnika Zemlje hrišćansko. Mi smo za to odgovorni. Ako je na svetu toliko nemira i svega negativnog, mi smo odgovorni jer nismo dovoljno svedočili za Hrista. Drugo, uvek mi je bilo najdraže poverenje među ljudima, grupama, jezicima. Isus je zato raspet na krstu da bi zagrlio čitav svet, jer koliko ćemo zagrljaja svetu nuditi samo toliko će biti mira i radosti. Treće, Isus je pobednik. Jako me boli pesimizam! Tražeći jedinstvo, njemu je prvo je bitno pomirenje. Donosimo ljudima radost!“, završio je nadbiskup svoju omiliju.
Na kraju mise, tokom koje je svetu muziku i pesme animirala s. Kristina Ralbovski sa župskim horom, Hočevaru se zahvalio župnik Stantić, a pročitana je, kao poklon nadbiskupu za njegov jubilej, pesma čestitke koju je napisala Stanka Čoban. Gosti proslave bili su ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog u Vladi Republike Srbije i lider hrvatske nacionalne manjine Tomislav Žigmanov, i predstavnici općine Bač. U vezi ove godišnjice Žigmanov je, u vezi stanja objekta crkve sv. Pavla izjavio: „Crkva u Baču mora biti na vrhu liste prioriteta obnove. To je zadatak ne samo Katoličke crkve, nego i šire društvene zajednice, pa i DSHV-a. Zajedno ćemo obnoviti sve!“
Proslava godišnjice crkve započela je trodnevnicom (29.6. – 1.7) koju je vodio o. Vladimir Sedlak, paroh grkokatoličke parohije Pokrova Presvete Bogorodice iz Petrovaca (Hrvatska).
U danima pripreme za jubilej, župnik i dekan u Baču Marinko Stantić sa župljanima posetio je na bačkom groblju grobnicu pokojnih župnika Bača koji su tu pokopani: Matije Trskića, Stjepana Šamanovića, Đerđa Baloga, Ivana Evetovića, Stjepana Tumbasa i Ive Topalića, i grobnicu u kojoj je sahranjeno 40 časnih sestara Naše Gospe koje su sahranjene u Baču, a čiji se manastir nalazi na prostoru župe, neposredno uz crkvu. Uz molitvu za pokojnike, položeno je cveće sa znakom jubileja.
Crkveno središte u Baču vrlo je staro (neki kažu iz V veka, u vremenu jedinstvenog hrišćanstva), ali pouzdano se zna da je sv. Ladislav 1090. godine u Baču osnovao sedište nadbiskupije. Danas samo manja župa, 1135. godine, kada je Bačka nadbiskupija ujedinjena sa Kaločkom, i narednih 700 godina Bač je bio u imenu nekadašnje velike Kaločko-bačke nadbiskupije, a crkva jedno od dva sedišta nadbiskupa. Župa je obnovljena 1688. godine 1766. godine kaločki nadbiskup Baćanji odredio je da sveštenstvo bude biskupijsko, a sebe je imenovao za župnika. Kamelj temeljac crkve blagoslovljen je 11.7.1773. Bila je završena 12.11.1780. godine. Reč je o spomeniku kulture, prostranoj jednobrodnoj baroknoj građevini sa tornjem visokim 60 m. Dugačka je 50,5 metara a 20,25 m široka.
Najveći broj župljana ove župe (i 14 od dosadašnjih 17 župnika) bili su su i ostali Hrvati Šokci, doseljeni u većem broju ovde sa franjevcima iz okoline Tuzle krejem XVII veka. Osim njih, u manjem broju tu su i Mađari, Nemci i Slovaci.
Slovenčina 
Српски језик 